KINESKI ZELENI ČAJ se u Aziji, posebno u Kini, konzumira već tisućama godina. Zapisi pokazuju da je bio uobičajen sastojak pića i kuhanja prije 3000 godina u dijelovima jugozapadne Kine, prije nego što se u narednim stoljećima proširio u Indiju, a zatim u Japan.
Od 3. do 6. stoljeća ovaj se čaj uglavnom smatrao "luksuznim predmetom" prije nego što su nove tehnike sušenja i distribucije zelenog čaja dovele do masovnije proizvodnje i dostupnosti u javnosti. Prema Teavivreu, tvrtki za proizvodnju čaja, u vrijeme dinastije Song u Kini (960. – 1279. AD), "pijenje čaja postalo je sastavni dio svakodnevnog života svih Kineza, na sličan način na koji je popodnevni čaj postao ukorijenjen u engleskoj kulturi. Upotreba i proizvodnja takozvanih 'priznanih čajeva' — onih koji su se proizvodili da bi se predstavili caru i drugim visokim dužnosnicima — postali su važan dio kraljevske kulture i izvor državnog oporezivanja.” (16)
Danas se svake godine diljem svijeta proizvede oko 2,5 milijuna tona listova čaja, od čega je 20 posto zeleni čaj. Zeleni čaj nije postao popularan ili široko rasprostranjen izvan Azije sve do ranih 1900-ih. Kina, druge zemlje Azije, zemlje Sjeverne Afrike, Sjedinjene Države i Europa trenutno konzumiraju najviše zelenog čaja u svijetu.